U ovoj dragocenoj zbirci intimnih zapisa Emil Sioran fragmentarno, ogoljeno i bez ulepšavanja, beleži svoje lucidne refleksije o smrti, veri i besmislu, kratke meditacije o umetnosti i piscima koje je voleo ili osporavao, nemire, filozofske nedoumice. Potpomognut prevodiočevim iscrpnim beleškama, čitalac svedoči piščevim ličnim trenucima sumnje, ironije i samoispitivanja, nesanicama, melanholijama, sećanjima i sitnim radostima.
Sveske pružaju neposredan uvid u misao koja je oblikovala modernu evropsku esejistiku, otkrivajući Siorana ne samo kao filozofa paradoksa i očajanja već i kao čoveka koji neumorno istražuje granice postojanja, živog, strastvenog i ranjivog.