Na početku bijaše brodolom iz kojeg je jedan mladić jedva izvukao živu glavu nasukavši se na obali otočnog mjestašca poznatog po zaštitnici svetoj Margareti, zaduženoj za čudotvorno povećanje nataliteta. Ali ovdje su se onda i druga čuda dogodila, što u romanima Ante Tomića nije prvi put. Neki su se parovi čudom mirili, drugi čudom razdvajali, treći neočekivano smuvali, četvrti demantirali sve što smo o njima mislili. No ni to nije sve. Ćevapi su od nejestivih postajali sveti gral roštilja, zatvorske ćelije apartmani bez zvjezdica, magarci su oglašavali seksualne aktivnosti, Srbi i Hrvati dijelili postelju, Aco Stanković pojavio se na smokvi umjesto na televiziji, a jedno je ubojstvo stornirano nakon što je žrtva pronađena još zaljubljenija. Samo Ante Tomić može izmisliti ovako urnebesan svijet a da u njega povjerujemo kao da je prepisan iz stvarnosti. Zato je Nada roman koji nam vraća nadu da se neke neželjene pojave u društvu mogu preobratiti na humor, da sretni krajevi postoje i izvan fikcije, i da nas književnost još uvijek može, ako je ovako dobro napisana, uvjeriti da će sve biti baš kako treba i kako smo priželjkivali.
Marina Vujčić
